Pītôl je jelnȅga
jedônput nȉki tãmo:
śkuźôjte bôrba,
ma je mi mȍrete ispjegât
kojû je ono nãmo bãrdo
ca śtarśî var kûlfa
hûdo i gãrdo

a govori vȅmu ovi vãmo:
nȉśta śînko, ono bãrdo
nit je hûdo, nit je gãrdo
oltôr naśri môra nȍ je
i źivȍt i śmârt otȍ je

onȍ je śkûj
di śon se rodîl
di śon bîl
i di ću jȍpet puć

Vinko Kalinić

Iz zbirke
"Oltôr naśri môra"

Stanovnicima najstarijeg i meni najdražeg hrvatskog Grada, čestitam Dan grada! Dragi Višani, na dobro von sveti Juraj!






Ovo su stvari koje možemo naučiti od pape koji je gajio posebnu ljubav prema našoj domovini.

1. Ne mora se sve postići u najkraćem roku. Bog ima svoju jedinicu vremena.

2. Rat je zaista veliko zlo, ali ni komunizam nije daleko od toga.

3. Ako ti rano umru roditelji, ne znači da si izgubljen slučaj.

4. Ustrajnom i tihom molitvom može se pobijediti i najveće zlo.

5. Oprosti svome neprijatelju. Čak i ako te želio ubiti.

6. I Slaveni mogu biti poligloti.

7. Milost pretpostavlja narav. Glumački talent dobro dođe i kad si papa.

8. Svijet je zaista globalno selo. Putuj što više možeš.

9. Godine nisu prepreka ako je srce mlado.

10. Bolest nije prepreka ako je duh zdrav.

11. Hrvati su dobri ljudi. Samo ih treba netko malo pogurati i trgnuti.

12. Uči od mudraca, moli s misticima i svecima, budi otvoren za književnike.

13. Osloni se na sve svoje suradnike.

14. Za suradnju i prijateljstvo nacija nije važna kategorija. Ako može Poljak biti prijatelj s Nijemcem, može onda svatko biti svakom prijatelj.

15. Ako Isusa nekad ne razumiješ, pitaj njegovu mamu Mariju. Mame jedine potpuno razumiju svoje sinove.

---

Ivan Pavao II. (Karol Wojtyla) rođen je 1920. godine u mjestu Wadowice, blizu Krakowa. Nakon gimnazije, za vrijeme njemačke okupacije, studira teologiju na tajnom fakultetu u nadbiskupskom dvoru u Krakowu, paralelno radeći u rudniku i tvornici. Za svećenika je zaređen 1946. godine. Studij je nastavio na Papinskom sveučilištu Angelicum u Rimu, gdje je postigao doktorat iz filozofije. Od 1954. profesor je na Katoličkom sveučilištu u Lublinu, a 1958. godine je imenovan pomoćnim biskupom u Krakowu gdje 1964. preuzima nadbiskupsku službu. Pavao VI. ga je 1967. godine imenovao kardinalom, a za papu je izabran 19. listopada 1978.

Za vrijeme svog pontifikata objavio je niz enciklika, obnovljeni Zakonik kanonskog prava te Katekizam Katoličke Crkve.

Preminuo je 2. travnja 2005. u svojoj rezidenciji u Vatikanu. 27. travnja 2014. godine papa Franjo proglasio ga je svetim.



Probudi se misao i ruka sama poleti
učiniti ono što se ne mora, a bilo bi
užasno nepodnošljivo ne učiniti baš to.
Recimo, reći: Dobro jutro! I potapšati
čovjeka po ramenu. - Nehinjeno.
Kao dijete. - Čovjeka što hoda
pored tebe kao zatvorena školjka
iz koje se jeca tek zloduh straha
- straha koji kuje, okov po okov,
ornog poput kovača nekog
noću što ustaje,  i u rana jutra
svijet dok još spava, nevidljiv
od bližnjih da iskuje nam
potpune strance.

Pobuni se srce, usplahire se oči
i kadikad tijelo samo krene izgovarati ono
što riječi ne mogu. Neki pogled sjetan,
neki osmijeh vedar, kao iz čista neba
dogode se. Bljesnu. Čak i mimo naše volje.
U pô gluha dana, na sred slijepog puta,
niotkuda, obaspu nas tajne svijeta.

Povrati se vrijeme, prisjete se kosti
zašto škripe i koliko znaju biti teške,
u tren oka, pročitaju kad na tuđem licu
svaku boru sa svoje kože.

Usnu ljudi. Zaborave se.
Živi umru, dok sasvim još su
mladi.  Kao u magli jure – kažu,
odrasli su. Od galame ostaju bez sluha.
Bez vida od onog što vide. Trče, mahnito,
u čoporima, za nečim što ne znaju ni izreći.
I to nešto nazivaju životom. A Život
kao da im se ruga. Skupio se u se:
grč u grlu, čežnja, patnja
i samoća.

Čujete li kako plače ovo naše vrijeme?

Vidite li na sve strane
uzdignute pesnice, škrgut zubi
i gomile velikih, praznih riječi?

Na trgovima punim ljudi!

Gdje nitko nikoga
ne čuje.

I ne vidi.



Vinko Kalinić

MARI themes

Pokreće Blogger.