Suglasja

05:53:00 0 comments


Sva Priroda hram je gdje stupovi živi
Izrjecima mutnim ponekad se glase:
Kroz šume simbola čovjek probija se
I pod njinim prisnim pogledima živi.

K'o odjeci kad se iz daleka spoje
U jedinstvo mračno, duboko bez kraja,
Silno poput noći i sunčeva sjaja,
Dozivlju se zvuci, mirisi i boje.

Jedini mirisi su ko put dječja svježi,
Slatki k'o oboa, k'o polja zeleni,
- Drugi od sveg jači, bujni iskvareni,

Kao stvar se šire što u beskraj bježi:
Mošuš, ambra, tamjan te izmirna plave
Ćutila i dušu, ushite im slave.

Charles Baudelaire
(Preveo: Z. Mrkonjić)



(drugi prijevod)

Veze

Priroda je hram gdje mutne riječi sleću
Sa stubova živih ponekad, a dolje
ko kroz šumu ide čovjek kroz simbole
ma što ga putem prisnim pogledima sreću.

Ko odjeci dugi što daljem se svode
u jedinstvo mračno i duboko što je
ogromno ko noć i kao svjetlost, boje
mirisi i zvuci razgovore vode.

Neki su mirisi ko put dječija sveži,
zeleni ko polje, blagi ko oboje,
- drugi iskvareni, pobjednički, teži,

što u beskraj prostiranje svoje,
kao ambra, mošus, tamjan, raskoš njuha
koji pjeva zanos čula nam i duha.

Vinko Kalinić

Urednik

„A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“ Tin Ujević

0 comments:

Objavi komentar